Tima Džebo je rame uz rame sa Razijom Munaović, Vesnom Bajkušom, Silvanom Mirvić, Marom Lakić i ostalim košarkašicama stvarala košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Sa Jugoslavijom je osvojila srebrenu medalju na Svjetskom prvenstvu u Maleziji 1989. godine, a potom i zlatnu medalju sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine na Mediteranskim igrama 1993. godine u Francuskoj, te mnoge druge trofeje. Te 1993. godine Tima je ostala upamćena kao košarkašica koja je rizikovala svoj život kako bi izašla iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine i priključila se reprezentaciji. Danas, najbolji skok-šut bivše Jugoslavije kako ju je u jednom intervju nazvala njena prijetaljica Razija Mujanović, ponovo radi ono što najbolje zna i u Olovu prenosi svoje znanje i iskustvo na djevojčice.
Imali ste jako uspješnu igračku karijeru, za koje periode Vas vežu najljepše uspomene?
Gdje god sam igrala jako dobro sam se uklapala u svaku sredinu. Što se tiče ambijenta u samoj dvorani svakako da je bilo najljepše igrati u Tuzli i Šibeniku. Imali su ubjedljivo najbolju publiku u Jugoslaviji i bilo je zadovoljstvo igrati uz podršku navijača.
Ko je najviše uticao na Vašu karijeru i kome ste zahvalni za svoje sportske uspjehe?
Za svoju sportsku karijeru najviše mogu da se zahvalim samoj sebi, svojoj upornosti, radu, maksimalnom zalaganju na treninzima i vjeri u sebe.
Igrali ste za reprezentaciju Bosne i Herecegovine kada je najteže bilo, da li danas pratite utakmice naše ženske reprezentacije i koji je naš domet?
S ponosom sam igrala za Bosnu i Hercegovinu kada je bilo najteže 1993. godine. Taj period uvijek izdvajam zbog okolnosti pod kojim smo se okupile i naravno zbog zlatne medalje koju smo osvojile na Mediteranskim igrama u Francuskoj. Ja sam jedna od rijetkih koja je sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine učestvovala na oba evropska prvenstva. Iskreno se nadam i vjerujem da će naše djevojke nakon dugo godina ponoviti uspjeh moje generacije i ponovo se naći među najboljima u Evropi. Želim im puno sreće na tom putu! Djevojke su to igrama u prva dva kola kvalifikacija zaslužile i ja im uvijek stojim na raspolaganju za sve što mogu pomoći.
Sportsku javnost u Bosni i Hercegovini je obradovala vijest o Vašem povratku u košarku. Počeli ste da radite sa djecom iz Škole košarke iz Olova, kakvi su Vaši prvi utisci?
Od ranije sam pokušavala da radim sa djecom i nudila se pojedinim klubovima, ali bezuspiješno. Sve je ostalo na obećanjima. Kada sam dobila informaciju da se u Olovu osniva škola košarke za djevojčice, odmah sam se stavila na raspolaganje i tu nije bilo odbijanja. Objeručke sam prihvaćena i naravno odmah sam se uključila u rad. Veliko mi je zadovoljstvo raditi ono što najbolje znam, pogotovo kada vidite da su djevojčice zainteresovane i sa koliko žara žele da uče i usavršavaju osnovne košarkaške elemente.
Vaša poruka djevojčicama koje žele da počnu da se bave košarkom?
Ja bih poručila svoj dijeci da se bave sportom jer sport im daje puno mogućnosi kada je u pitanju njihov psihofizički razvoj, druženje, sticanje novih prijateljstava, putovanja i ono što je najbitnije, neće biti izloženi porocima. I na kraju poruka da rade, zalažu se, budu uporni i vjeruju u sebe, jer jedino tako se ostvaruju zacrtani ciljevi.
Razgovarao i uredio: Anel Imamović
