Svako od nas je u jednom trenutku našeg djetinjstva maštao o tome šta će biti kada poraste. Ti dječiji snovi su uvijek puni uspjeha, elana i volje ali nerijetko se desi da završimo s nečim čemu se uopšte nismo nadali. Pratiti svoje snove u državi kakva jeste je gotovo pa nemoguće ali uvijek se nađe neko ko se izborio za svoje mjesto pod zvijezdama.
Jedan od njih je i Mustafa Čobo, inače moj brat, koji se od malih nogu zanimao autima i dijelovima istih. Još kao mali dječak od 3-4 godine je već znao dosta toga. U srednju Automehaničarsku školu je krenuo sa znanjem koje je već imao. Nerijetko se desilo da priđe pokvarenom autu na cesti, a ljudi su mu govorili “ma ti si dijete, šta ti znaš”. Kada mu ipak dozvole da pogleda Mustafa je uvijek našao kvar i popravio ili preporučio šta da se uradi.
Njegova opsesija je automobil Yugo. Počeo je u podrumu naše porodične kuće. Mama se uvijek ružila što je rasuto i natrpano a sada uvijek priča kroz smijeh kako je Mustafa uvijek odmah išao da sređuje nakon njenih opaski. Naš kućni prijatelj i dobar komšija mu je dao garažu na korištenje jer nije imao mjesta za sve dijelove.
Povezao se s ljudima iz BiH, Srbije, Hrvatske iz kojih ima stalne mušterije za restauraciju starih automobila. On uživa da radi ono što voli, iako ponekad provede po 15 sati dnevno radeći. Radi restauraciju automobila, automobilskih dijelova. U njegovoj blizini uvijek možete naći ljude i prijatelje, stare zanatlije koje ga hvale. Ponosna sam jer se usipo izboriti za ono što želi a ljudi su prepoznali volju i kvalitet rada.
Da je teško jeste, ali Mustafa se bori. Ako vas put ikada navede u Kakanj, potražite ulicu Omera Maslića, tu će već svi znati gdje je Mustafa. Možete i sami vidjeti na djelu jedan dječački san, koji je prerastao u stvarnost.
Piše: Selma Dogan
