(Intervju) Almina Hodžić nakon oporavka vraća se na fudbalski teren

Nakon pauze od 8. mjeseci usred povrede ligamenata i puknuća mišića, najbolja bh. golmanica Almina Hodžić vraća se na fudbalske terene.

Hodžić trenutno nosi dres najboljeg ženskog fudbalskog kluba SFK 2000 Sarajevo, a dosada je bila i nagrađivana reprezentativka u ženskoj A selekciji Bosne i Hercegovine.

Za portal Trafika.ba Almina je odgovorila na nekoliko pitanja.

Kakvi su ti planovi za sada, koja su tvoja očekivanja kada se vratiš na teren?

Planovi su da se vratim na teren što jača i što bolja, naravno da neće biti lako jer sam već duže vrijeme van trenažnog procesa, ali ja vjerujem u sebe i trudit ću se da budem u top formi.

Da li postoji želja da igraš za drugi klub van Bosne i Hercegovine?

Ja vjerujem da svaka igračica ima jedan cilj, a to je da zaigra za vrhunske klubove u Evropi računajući da su kod njih mnogo bolji uslovi, a i ženski nogomet je mnogo prepoznatljiviji u svijetu nego kod nas.

Koja ti je najdraža utakmica koju si do sad odigrala?

Definitivno jedna od mojih najboljih utakmica je protiv Engleske u oba susreta, iz razloga što je Engleska trećeplasirana ekipa u svijetu. Zahvaljujući mom treneru Esadu Ibrahimoviću koji me je spremao za ove susrete na najbolji mogući način, bez obzira što dolazim iz okoline gdje nemamo tako dobre uslove, dokazali smo da vrijedimo.

Da li imaš uzora u fudbalu?

Naravno da imam. Moj najveći uzor je moj trener Esad Ibrahimović, koji je čitavo ovo vrijeme vjerovao u mene, koji me je ohrabrivao iz utakmice u utakmicu.  Također i naša trenerica, selektorica, Samira Hurem, koja je svima nama uzor kako u ženskom tako i u muškom fudbalu.

Na koji svoj uspjeh si najponosnija?

Prije svega najponosnija sam na svoju porodicu, na moje dijete, moje roditelje, moju braću i sestre. Prolazila sam kroz jako težak period tokom povrede, bilo je mnogo straha da se neću moći vratiti u fudbal, čak mi je i dolazilo da prestanem skroz, ali oni su mi bili najveća podrška od početka i davali su mi snagu da koračam naprijed što jača i da ne odustajem.

Gdje se vidiš za 10 godina?

Za 10 godina se vidim u ludnici (smijeh). Vjerujem u svoje snove i koračam naprijed ka ostvarenju mog cilja, a to je da zaigram za veliki klub u Evropi. Znam da vrijedim i znam da to mogu, a poslije toga najvjerovatnije biti trenerica golmana ili čak otvoriti akademiju za golmane/golmanice, jer imam i jako veliku podršku od ljudi s vana.

Razgovarala: Adna Tatarević