Istanbul je grad u koji sam se zaljubila onog trenutka kad sam ga vidjela kroz mali avionski prozorčić. Sa svojom bogatom historijom, različitim ljudima i prelijepim prizorima, osvojio me prvi dan mog boravka u Turskoj. Ono što sam vidjela kroz televizijske programe i knjige nije ni slično onome što se doživi kada, putujući Bosforom uz crni čaj, gledaš sve te veličanstvene građevine i mostove koji spajaju dva kontinenta.
Kao turist, Istanbul je magičan i savršeno mjesto za život. Međutim, sam život u Istanbulu je malo drugačiji. Gužve su strašne, i sve se radi po planu i programu. Grad kao grad je ogroman, ponekad i zastrašujući pogotovo ako ste sami. Teško se naviknuti na sve te ljude, sve zamršene sokake i prepune ulice. Jedini način da se prevaziđe taj strah od velikog i nepoznatog jeste ustvari da se što više izlazi, komunicira s ljudima, šeta, putuje. Ljudi ne znaju zašto ste vi došli, pa će vam svakako prilaziti sa dozom nepovjerenja. Lijepa riječ i topao pozdrav je dovoljno da budete prihvaćeni.
Suludo je očekivati da će se nešto magično desiti selidbom u drugu državu. Tu nas čeka kuća, posao, obaveze i sve ono što ste imali u prošlosti. Malo je drugačije, ali na istim talasima. Život teče normalno, živite i uživate najbolje kako znate. Borite se za sebe, za vašu porodicu, za svaki novi dan. Ipak nije lako ostaviti ono na čemu ste se gradili cijeli život i vinuti se u nepoznato. Bitno je da stvari posložite onako kako vama odgovara, da se ne predajete na prvom problemčiću te da napravite plan za situacije koje bi vas mogle zadesiti. Ne postoji savršen život, postoji život kojeg usavršavate svakim novim danom.
Piše: Selma Dogan
