Centralne banke na novom testu: Kako uspostaviti ravnotežu?

LONDON – U razdoblju pandemije nedvosmisleno smo primijetili izrazito i prekomjerno ubrzanje monetarne ekspanzije, koja je naravno bila inflaciona i prvo se odrazila u SAD-u, da bi joj se Evropa odmah prilagodila.

Sada možemo vidjeti znakove, recimo, uspješnog upravljanja izazovima visoke inflacije od strane centralnih banaka s obije strane Atlantika. Barem za sada.
U uslovima opsežne monetarne ekspanzije, cijene energije su naglo porasle, ali uglavnom zbog pojačanih geopolitičkih trvenja i pogrešnih političkih pretpostavki.
Oni su odgovorni za otprilike polovinu visoke inflacije koju su doživjela domaćinstva i kompanije.
Čini se da inflacija sada brzo opada s obije strane Atlantika, s posljednjim očitanjem inflacije za eurozonu od 2,4 posto, dok je za SAD iznosila 3,2 posto. Tome doprinosi manja potražnja iz Kine, što rezultira nižim cijenama materijala i energenata, kao i usporavanje privatne potražnje i ulaganja na Zapadu na račun viših kamata i očekivanja u pogledu njihovog budućeg razvoja.
Što se ekonomije tiče, taj proces viših kamata i cijena najprije se odražava na niži stepen u proizvodnim aktivnostima, a ako bi se te povećane nezaposlenosti reflektovao i manji rast cijena ili njihov pad, odnosno pad marži. u uslužnom sektoru. Evo nas sada, barem privremeno, brani loša demografija.
Ukratko, s obzirom na situaciju, ispravno je očekivati početak smanjenja kamatnih stopa s obije strane Atlantika, najvjerovatnije krajem prvog kvartala 2024. ili nešto kasnije.
Tačno vrijeme i intenzitet smanjenja kamatnih stopa zavisiće od kretanja inflacije i stanja ekonomije. No, blaža monetarna politika imat će pozitivan učinak na investicione cijene, vjerovatno više nego eventualno i barem privremeno usporavanje ekonomije. Jedinica dobiti vjerovatno će poskupjeti.
Osim toga, s očekivanim početkom smanjenja kamatnih stopa s obije strane Atlantika, postavlja se i pitanje održivosti i stabilnosti ekonomskog oporavka. Naredne nedjelje, evropska, japanska, američka, švajcarska, ruska i britanska centralna banka odlučiće o svojoj monetarnoj politici.
Iako snižavanje kamatnih stopa može podstaći ekonomsku aktivnost i zapošljavanje, pitanje je hoće li centralne banke moći da uspostave ravnotežu između podsticanja rasta i sprječavanja pretjeranog rasta inflacije.
Relativno manja potražnja iz Kine, jedne od ključnih ekonomskih sila, te usporavanje privatne potražnje i ulaganja na Zapadu naglašavaju potrebu za oprezom u formulisanju monetarne politike. U tom kontekstu posebno su važni geopolitički rizici koji utiču na globalnu ekonomsku stabilnost.
Uz to, treba uzeti u obzir da su cijene energenata, koje su bile među ključnim krivcima za snažan inflatorni pritisak, porasle zbog složenih faktora, uključujući geopolitičke napetosti i odluke energetske politike.
Centralne banke će morati pratiti i prilagođavati svoje politike u skladu s dinamičnim okruženjem kako bi održale stabilnost i konkurentnost ekonomije.
Dalji će razvoj takođe zavisiti od uspjeha mjera centralne banke, globalnim ekonomskim pomacima te održivosti i prilagodljivosti nacionalnih ekonomija.
Praćenje pokazatelja poput inflacije, ekonomskog rasta i zaposlenosti biće ključno, ne samo za formulisanje monetarnih politika, već i za formulisanje prvobitnih i učinkovitih političkih odluka kako bi se osigurao održiv i uravnotežen ekonomski oporavak s obje strane Atlantika.
(Capital.ba)