KEŠETOVIĆ: Java ili san o usponu naših korporacija

 

Najnovija predstavljanja o usponu  vodećih javnih  kompanija u Bosni i Hercegovini,  u etno dijelu  Federacije Bosne i Hercegovine , koji se vodi  pod nazivom BiH : BH Telecom i Elektroprivreda BiH su na granici fantastike.

Energetski sektor privrede koji se „ sklepan“ u tri etno vertikalno strukturisane kompanije pod nazivima : Republika Srpska, Herceg Bosna i Bosna i Hercegovine ( ono što je ostalo) predstavlja sliku i priliku asimetrične i nefunkcionalne države BiH  na tragu integracija u uslovima liberalizovanog i dereguliranog tržišta.

Monopolska struktura vlasti u državi ima svoju matricu u energetskom sektoru koja se može mjeriti sa jedino relativnim pokazateljma  efikasnost : ROA i ROE (stopu prinosa na imovinu i kapital).

Vlasnička i upravljačka struktura je u rukama etno nacionalno političkih interesenih skupina koja kontroliše sve pozicije upravljanja :od generalnog direktora do portira.

Obaveza da se proces restrukturiranja energetskog sektora završi  do 1. januara 2015. godine je davno zaboravljena . S toga obaveza  liberalizacija tržišta poprima sve odlike monopola  čiji se rezultati poslovanja ispostavlja ju potrošačima u cijenama koje rastu i fakturama koje se plaćaju.

Kao uteg takvog stanja u energetskom sektoru su rudnici uglja  koji su na granici propadanja; dok se obnovljivim izvorima energije prilazi selektivno na principu podobnih .Sama priča o novim i zamjenskim poizvodnim kapacitetima je na granici fantastike dok se zaboravlja osnovno ekonomsko pravilo ekonomije,  obima i fiksnih i varijabilnih troškova.  Upravo u složenim savremenim energetskim sistemima ekonomske zakonitosti postaju neupitne.

Taj izazov su imale savremene razvijene ekonomije, počev od najefikasnijeg sistema Norveške do modela koje su razvijale Njemačka, Engleska , Austrija, Italija; kao i zemlje bivšeg ex  jedinstvenog tržišta  SFR Jugoslavije : Slovenija i Hrvatska.

Apsurdnost cijele priče se graniči sa naučnom fantastikom na razini telekomunikacijskih operatera  i kompanija koje su nastale na istoj matrici etno podjela pod okriljem  javnog sektora entiteta i Distrikta Brčko. Prezentirani  podaci o vrijednosti kompanije najvećeg operatera koji se zove BH Telecom pokazuje samo jednu stranu neracionalne distribucije dohotka na ravni  dioničara i vlasnika .

Vremenska dimenzija o proteklih deset godina i milijardu KM u raspodjeli dohotka neumitno pada u novim uslovima liberalizacije i konkurencije.  Odbrana monopola u telekomunikacijskom sistemu je nemoguća misija i zakonitost koja može obrnuti sliku ka  pravom objektivnom stanju.

Ostvareni benefiti  u ovim kompanijama koji su isplaćivani u visokim  ličnim dohocima  menedžmenta i zaposlenih, jednim dijelom, i  raspoređenim dohotkom po osnovu dobiti , s druge strane, ostat će samo puka knjigovodstvena evidencija. S toga priča o prodaji državnog kapitala postaje toliko upitna kao i dilema „ jare i pare“. Očito da je teško ovo dvoje pomiriti jer bi se izmjenila cijela slika stanja počev od  menadžmenta do obima i strukture zaposlenih.

Stoga najnovije priče o uspjehu u vodećim  javnim kompanijama sve više naginju sudbini koja je zadesila bivše uspješne kompanije sa dominantnim državnim kapitalom . Kako su iste prešle put od „ zlatnih koka“ do „otrcanih koka“ ili manjinskih udjela državnog kapitala ( Fabrika duhana Sarajevo, Sarajevo osiguranje) , teško je se oteti utisku da se procesi ne odvijaju u tom pravcu.

Tako priča o uspjehu kompanija u „ moćnom“ energetskom i telekomunikacijskom sektoru sve više liči na „lanjski snijeg „ koji se otopio pod udarom proljetnih sunčanih zraka.

Ta priča u manjem  entitetu je  završena jer se efekat akvizicije ( prodaje) istopio u potrošnji .

Priča u većem entitetu tek slijedi i imaće ex post ( unazad) efekat pokrića svega što je potrošeno u posljednjih deset godina. Stoga će i efekti  od mijardu  KM iz komunikacijskog sektora i nekoliko desetina i stotina  KM iz energetskog sektora, koji su se slili u džepove zaposlenih i dioničara poravnati u „ kusuru“ vrijednosti kapitala koji će teško dostići saldo izgubljenih dohodaka.

Na kraju će sve doći na isto jer u ovim slučajevima kada su u pitanju vitalni nacionalni infrastrukturalni kapaciteti vrijedi pravilo : „U perspektivi svi smo mi mrtvi“.

S toga i narandžasta boja  sa loga BH Telecoma i trijumfalni istupi stranačko pozicioniranog generalnog direktora imaju zamućenu sliku sa bojom koja nije niti naranđasta niti ružičasta. Sve u svemu , u cijeloj priči ima i pravde jer smo na kraju svi siromašni jer živimo u siromašnoj državi sa najkomplikovanijim sistemom vlasti i javnog sektora privrede.