Revolucija zelenih sokova

Odlučili ste se za zdrav način života? Pokušavate doznati šta je najbolje za vas i vaše zdravlje a još uvijek niste otkrili čari sirove hrane?

Dozvolite da vas povedemo u svijet zelenih kašastih sokova…

Prvi utisak većine osoba koje čuju da se ova preporučljiva hrana pije i da se sastoji od jedne trećine zeleništa i dvije trećine voća jeste da se ne radi baš o ukusnom užitku već o neugodnoj obavezi. Ukoliko i vi tako mislite, tu smo da otkrijemo da je i vaš utisak potpuno pogrešan. Zeleni kašasti sokovi ne samo da su veoma zdravi za naš organizam, nego mogu biti i izuzetno ukusni ukoliko pravilno odaberemo voće koje ćemo umiksati. Jedna banana, malo ananasa, breskva ili groždže može promijeniti cijeli doživljaj da ćete od momenta kad probate samo željeti piti zelene sokove.

Krenimo…

Victoria Boutenko, autorica knjige “Zeleno za zdravlje, bila je umorna od bolesti koje su ugrožavale zdravlje njene porodice, odlučila poduzeti  nešto drukčije mjere kad je riječ o njihovoj prehrani.  Najprije su počeli isprobavati razne oblike liječenja, no nakon nekoliko mjeseci potrage i više neuspješnih pokušaja, došli su na ideju prelaska na sirovu hranu. Tako su, trajno isključivši pećnicu i prestavši kuhati, uspjeli izliječiti sve njihove bolesti.

….Zašto?

“Na tu radikalnu prehranu prešli smo iz potpunog očaja, nakon što su nam liječnici rekli da nema izgleda da se oporavimo od naših užasnih bolesti”, kaže Victoria.

Naime, njen je suprug Igor bio neprestano bolestan od ranog djetinjstva (do 17. je godine imao 9 operacija). “S progresivnom hipertireozom i kroničnim reumatoidnim artritisom, u 38. je bio potpuna zdravstvena olupina”. U vrijeme kišnih dana kralježnicu nije mogao saviti, broj otkucaja srca u minuti najčešće je bio iznad 140, oči su mu suzile za sunčanih dana, a ruke  mu se tresle. Osjećao je neprestan umor i  stalno je bio u bolovima. Liječnik mu je rekao da će umrijeti za manje od dva mjeseca ako ne pristane da mu se odstrani štitna žlijezda; a liječnik za artritis mu je savjetovao da se pripremi za to da će ostatak svog života morati provesti u invalidskim kolicima, piše Victoria u knjizi “Zeleno za zdravlje”.

Victoriji je dijagnosticirana aritmija ili nepravilan rad srca. Imala je preko 127 kila i stalno se debljala; trnula joj je jedna ruka, a umor i depresija su je opsjedali stalno.

Kći im je rođena s astmom i alergijama, dok je sinu dijagnosticiran juvenilni dijabetes tipa 1.

Umorna od svih bolesti Victoria se uhvatila u koštac s njima i odlučila pronaći rješenje. Kako nisu imali vremena  za postupan prelaz na sirovu prehranu, napravili su radikalan korak, iz kuće su izbacili svu obrađenu hranu, lonce,  mikrovalnu i štednjak.

Prve promjene na bolje pokazale su se jako brzo, već nakon nekoliko tjedana. “Imali smo više energije. Naše se zdravlje popravljalo tako brzo da smo za tri i pol mjeseca svo četvero trčali utrku Bolder Boulder 10K s 40.000 drugih natjecatelja. Čak se i Sergejev šećer u krvi stabilizirao zahvaljujući njegovoj novoj prehrani i redovitom joggingu.

Otkad smo počeli jesti sirovu hranu, nikada više nije imao nikakve simptome dijabetesa. Uvelike smo se iznenadili ne samo brzinom kojom se naše zdravlje vratilo u normalno stanje, nego i time koliko smo zdraviji nego što smo ikada prije bili.”, prisjeća se, dodajući kako je u prvih godinu dana izgubila više od 50 kilograma. Sin je mogao smanjiti doze inzulina i s vremenom je prestao pokazivati simptome dijabetesa. Kćer više nije imala napade astme, a suprugu su se povukle tegobe sa štitnjačom.

… od sirovog…

Nakon sedam godina na sirovim namirnicama, počeli su osjećati i negativne posljedice. “Više nismo imali toliko energije”, prisjeća se Victoria. “…Suprugu su se počele pojavljivati sjede, meni je vid počeo slabjeti i počela sam se debljati. Svim članovima obitelji pojavile su se bradavice, što je bio simptom pada imuniteta…”

Nije mogla shvatiti zašto se to događa; a trebale su joj tri godine prije no što je našla odgovarajući odgovor. “Pisala sam stručnjacima za prehranu sirovim namirnicama. Svašta su nam predlagali: pijte jogurt od kozjeg mlijeka, unesite više kalcija, jedite 20 posto kuhane hrane… No, nijedan od njih nije se zbog toga trajno osjećao bolje”, kaže Victoria.

Odlučila se na još jedan početak. U potrazi za savršenom prehranom za ljude, potražila je životinju najsličniju njima i ustanovila da su to čimpanze, s kojima dijelimo 99,4 % gena (no, čimpanze jedu  znatno više zelenog lišća od ljudi,a  ujedno imaju i vrlo snažan imunitet). “Šokiralo me”, kaže Victoria, “kad sam shvatila da 40 posto njihove prehrane čini zeleno povrće. Mislila sam da jedu samo voće, voće i voće. Nisam voljela zeleniš i mislila sam da moje tijelo zna što je dobro za mene. A sad bih trebala jesti dnevno koliko bih kupila za cijelu obitelj za tjedan dana!”

Otkrila je da zelenjava ima u sebi apsolutno sve hranjive sastojke potrebne ljudima, osim vitamina B12, koji su zarobljeni u stanicama. Da bi došli do njih, zelenu hranu moramo temeljito sažvakati. Drugi je problem što zbog previše obrađene hrane u želucima više nemamo kiselinu koja bi ih mogla probaviti te je i to jedan od razloga zašto nas zeleniš ne privlači.

…. do zelenog….

Razmišljajući kako prevladati te dvije prepreke sjetila se da u kuhinji ima blender te dio posla ‘prepustila njemu’? Kupila je gomilu zelenjave i smiksala ju. Međutim, miris nije bio baš najugodniji, kao ni boja.

“Vrtjela sam se u krug razmišljajući kako bih to mogla poboljšati. Sjetila sam se da čimpanze ponekad obmotaju bananu zelenjavom i tako ju pojedu. Aha! Dodala sam bananu i ponovo sve smiksala. Sa strepnjom sam ponovno otvorila poklopac. Bilo je dobro. Voće je potpuno pokrilo miris zeleniša, pa sam prevarila svoje tijelo. Probala sam malo i onda iskapila čitavu posudu jer je imalo okus frapea. Smiksala sam i popila sve što sam donijela”, priča Victoria.

Počela je piti zeleni frape svaki dan. “Bradavice su nestale, kao i crvene pjegice na grudima i neki od madeža koje sam imala još od djetinjstva. Vid mi se razbistrio, sjede su nestale, kosa je prestala otpadati. Nokti su mi očvrsnuli. Počela sam polako i prirodno gubiti na težini. Osjećala sam da imam više energije. Radila bih od 15 do 17 sati dnevno, pišući knjige”, kaže Victoria.

Ubrzo nakon toga, cijeloj su obitelji sokovi postali glavni izvor svih potrebnih tvari koje je njihov organizam trebao.

Trebaju li svi prijeći na tako radikalan način prehrane?

Victoria kaže da se ljude općenito može podijeliti na dvije skupine: one koji jedu normalno i one koji jedu kompulzivno. Prvi stanu s hranjenjem u trenutku kad u sebe unesu dovoljno hranjivih tvari. Drugi jedu da bi potisnuli tugu, dosadu, strah, tjeskobu… “Na žalost”, tvrdi Victoria, “većina nas odgojena je tako da pripadamo u drugu skupinu. Za nas je vrlo bitno da se ne trujemo hranom pa bi stoga bilo dobro da se hranimo sirovom hranom.”

S obzirom na ubrzan način života (s kojim ide i ubrzana prehrana, a bome i brza hrana),  prekomjerne količine soli, šećera i masti u namirnicama koje konzumiramo… ispijanje čaše zelenog soka može pomoći vašem organizmu. Victoria je kreirala niz zelenih kašastih sokova koji omogućuju konzumaciju zelenja na ukusan način.

Sve smo provjerili prije nego smo se odvažili nešto i napisati –  uz čašu-dvije zelenog soka dnevno dobili smo puno više energije, ubrzali metabolizam, povećali koncentraciju… Naša se prijateljica odvažila na strogi režim –samo zeleno! i uz sve navedeno riješila se alergija, ali i celulita. Sokovi se brzo i jednostavno pripremaju, a uz to su i ukusni pa jednostavno probajte; nemate što izgubiti.

O ‘zdravom putu’ porodici Boutenko možete čitati u knjigama Zeleno za zdravlje i u 12 koraka do sirove hrane.

Nemojte pretjerati; imajte u svemu mjeru. Victoria preporučuje mjesec dana ispijanja zelenih sokova po 1l dnevno. Mi vam preporučujemo da ukoliko ste već počeli da birate zdraviju hranu i pazite koliko jedete, zelene sokove uvrstite u ishranu u vidu jednog od obroka. Bilo bi također zgodno da provjerite svoju krv prije početka konzumiranja ove sirove hrane. Ponovite test nakon mjesec dana.

Trafika|Ba